Centar Integracije Sa Sobom
Centar Integracije Sa Sobom
Arhiva tekstova
DAH - ESENCIJA ŽIVOTA I POSTOJANJA
Ljudska forma, može bez hrane i vode jedno izvjesno vrijeme, ali bez daha i razmjene disanjem, ljudska forma se gasi vrlo brzo. Ima ljudi koji mogu trenirati sistem da izdrži bez disanja 5 minuta, možda i vise, ali to je iznimno kratko i ograničavajuće.
U zadnje vrijeme niču breath workshopovi, pa se i u umovima dah javlja kao rad, naporan rad, kojem se valja posvetiti iz temelja.
Što mi stvarno znamo o dahu, koji je jedina veza sa životom, jer naravno bez daha i disanja, ništa na ovom individualnom, ljudskom prostoru, zapravo suštinski niti postoji, niti može funkcionirati, pogotovo ne može komunicirati na način na koji je to ljudima svojstveno.
Krenuti u spoznajni proces disanja, je zahtjevno stanje, naročito za um, koji voli kontrolirati sve, disanje i život naročito, jer um nema suštinsko znanje o tome. Um samo ima informacije, koje u pravilu nemaju stvarnog uporišta u istini. Um ima fragmente, koje se samo životom (dahom), prisutnošću, može povezati u cjelinu.
ČitajINTEGRACIJA NASUPROT ODBACIVANJU
Trenutačna slika stanja komunikacije na zemlji, a samim tim i kroz svaki sistem kojim upravlja um, je odbacivanje. Sto će reci, umne postavke su borba, odbacivanje, rušenje, sukobljavanje.... i na takav način cijela struktura obrade podataka kroz cjelinu kolektivnog uma je formirana i usmjerena.
Ako je jednostavnije to vidjeti kroz primjer, valja se pozabaviti svojim stanjem uma i kroz promatranje doci do značajnih otkrića. Jer, suštinski gledano, naše cjelokupno ustrojstvo funkcioniranja je zapravo formirana i usvojena matrica, po kojoj se i događaju stanja unutar strukture uma i tijela.
Mi obično, za sve sto nam se dogadja (optužujemo) sve izvana, pa nas iz vana sve, na neki način i motivira da se stalno borimo Sami sa Sobom.
Jer ako niste svjesni gdje se sve odvija, vrijeme je da se taj nivo sobom i otvori.
ČitajBOG NIJE ŽIVO BIĆE
Mnogi vjernici će reći da je ovo bogohuljenje, da se kosi s crkvenim i svim ostalim vjerskim pravilima i da se o bogu tako ne smije nikada govoriti, jer bog kažnjava.
No ako se hoćemo dočepati istine, pogotovo ako nam je draga istina o Sebi, u hodanju po inim spisima, Svetim knjigama, duhovnim tumačenjima, o bogu kao biću nema niti spomena.
Imena boga ima podosta, i to shodno mjestu i tumaču božjih stanja.
Taj tumač, je zapravo najinteresantniji tih praznih, napisanih rijeci, dubokih razmišljanja i pokušavanja da se dokuči značenje boga u cijeloj zemaljskoj shemi.
Mene je zanimao, ali ne kao vjernika, jer mi vjerovanje bas nije jača strana, već kao ljudsko stanje, poziciju koju ljude koriste, kao božji portal komunikacije.
Pa haj'mo onda redom....
ČitajPRIHVAĆANJE
Prihvaćanje je izuzetno moćno "mjesto", kojem se valja dobrano posvetiti. Znati prihvaćanje, je bome dobrano zahtijevan proces, jer su nam tumačenja prihvaćanja preuzela suštinu cijelog procesa. Prihvaćati se može samo sada, samo sobom i samo u direktnom kontaku sa zivotom i disanjem.
Zbog stanja na terenu i osobnih procesa promatranja prihvaćanja u sebi, stavljam prihvaćanje na provjeru.
Sve dok se ne iskristalizira samo stanje prihvaćanja i pokaze suštinu, dotle robujemo mišljenjima i mentalnim, naučenim klasterima, koji nikada ne pokazuju istinu onoga sto jeste. Prihvaćanje je individualan proces, vezan je za stanje prisustva i postojanja i samo tu se moze i otvoriti.
Pa idemo zajedno promatrati i svjedočiti stanjima koja od nas traže prihvaćanje.
ČitajAKO SAM JA JEDINI/JEDINA NA SVOM PROSTORU, ŠTA JE TO ŠTO SE MENI STVARNO DEŠAVA?
I čini se da u nama ima hrpa ljudi, stvari, stanja situacija.... koje nas kontroliraju i usmjeravaju. I takodje se čini da mi ne "vladamo" sobom, već nama vladaju neke čudne sile, s kojima mi ne znamo izaći na kraj. Mi ih doslovno ne razumijemo, mi imamo price, informacije, koje očigledno ne daju suštinu, niti daju ono sto bismo mi htjeli da daju.
Niko pri "zdravoj pameti" ne bi sebe napadao, ne bi sebe maltretirao, ne bi sebi činio zlo, a čini se da mi to stalno činimo, i da nas je u tome nemoguće zaustaviti.
Kad se onda stane i počne promatrati svoje, osobno stanje, bez da sebi sebe tumačimo, da sebi sebe pokušavamo objasniti, ili dokučiti to sto nam se dešava, dogodi se nešto nevjerojatno.
Ti staneš, sve stane.
Ti kreneš, sve krene...
ČitajBAVLJENJE SOBOM (SEBOM)
U našem narodu postoji jedna moćna izjava: "O sebi se zabavio" i konotacija je očigledno negativna, jer kad se čovjek o sebi zabavi, on polako "nestaje" iz vanjskih konekcija. To zovemo "samoćom", i to stanje samoće u ljudskom smislu je pokora, jer osuditi sebe dobrovoljno na samoću, nije baš "normalno" stanje življenja na zemlji. Mi smo ipak socijalna bića (tako su nam rekli) i tako se mi ponašamo, sve do momenta kad ta samoća, postane evidentno stanje koje se vise ne može izbjeći.
I da se odmah razumijemo, samoća nije usamljenost, u kojoj se teži za nekim ili nečim, već je samoća stanje prisustva, kojim se otvaraju spoznaje.
Dok god je silna buka svih nagomilanih informacija, koje sistem obrađuje stalno (24/7/365) bez stajanja, nema se mogućnost izaći sa sobom na svjetlo dana i početi se suočavati s onim što je tu prisutno.
ČitajPRIRODNO LIJEČENJE
Nakon silne količine prikupljanja podataka i diploma, kao "prirodni doktor", mogu reci da sam kompetentna govoriti i davati informacije o prirodnom liječenju. I evo, dajem sebi za pravo reci i izjaviti da to ne postoji. Priroda nema ništa s tim, a mentalno stanje koje smo mi otvorili u umu kao prirodno, nema vez s mozgom, a kamo li sa stvarnošću. Priroda ne daje ama bas ništa sto bi pomoglo umnom stanju bolesti, da sebe izliječi. Jer bolest je stanje uma a ne stvarnost. u prirodi se greške ne događaju, ali zbog korištenja prevodioca (uma i tijela), mi sebi tumačimo stanja i time potpuno izvrćemo sliku stvarnosti.
Jedino prirodno sto postoji si ti, samo tobom tvoja, individualna stanja refleksija mogu biti i samo ti možeš sobom ta stanja koristiti za sve sto u tebi jeste. Zaustavljanjem sebe (koji si na obje strane svoga daha) izaziva reakcije sistema dajući iskrivljenu sliku tebe. Jer ti nisi tijelo, nisi u njemu i ništa o tom "svom" tijelu ne znaš. Ti nisi um, misao i ništa o tom "svom" umu ne znaš. Sve sto uistinu i uvijek znaš, je da ti jesi.
ČitajOD ČEGA JA UISTINU "BOLUJEM"?
Ovo pitanje je ključno u svakom iscjeljivačkom pristupu. Jer se moras suociti sa sobom i onim što jeste, kako bi stavio na stranu sve dijagnoze, na stranu sva mišljenja, sve pretpostavke, sve sto si namislio da ti se dogadja i znati sustinu............jer to što si mislio da ti se dogadja, ti se zapravo ne dogadja, ali ono sto ti se stvarno dogadja, ti ne znas što je to, ti ne znas što s tim i kako...ti ništa pod milim bogom, ne znaš o sebi i svojim stanjima.
Da bi uistinu znao što te je ovim životom snašlo i da bi mogao prići sebi, valja se sobom dobrano pozabaviti. Ne teorijom, ne filozofijama, ne nekakvim i nečijim znanjima, već sobom i onim sto tu jeste. To je ujedno i jedini razlog zašto smo mi tu gdje jesmo i prolazimo sobom to što prolazimo., kao cjelina....
ČitajRAZGOVORI SA SEBOM
Odmah na početku pojavi se asocijacija, poređenje s pročitanim tekstovima, gdje Sebo i recimo Neal Donald Walsch iskrsnu kao mogućnost shvaćanja. Ali Sebo se shvatiti ne može, ne može se umno pojmiti, za Sebu treba otvorena svijest, čisto, nepodijeljeno prisustvo i tek tada Sebo ima mogućnost komunikacije.
Tko tu uistinu komunicira? Da li je komunikacija stvarna i sto se s njom uistinu može učiniti? Mnogo je tu pitanja odmah u startu, je nasi umovi ne razumiju stanja izvan naučenih protokola i valja to poštivati. I onda ti postane jasno da se Sebo razumjeti ne može, već da Sebo pripada sasvim drugačijem načinu komunikacije sa stvarnosnu. A stvarnost ne možeš smisliti, već stvarnost jedino možeš BITI.
ČitajSTVARNOST vs. ILUZIJA- gdje si ti u cijeloj priči
Odmah na samom početku, valja naglasiti spoznaju, dakle razliku između uma i postojanja. Zahvaljujući postojanju i um jeste, tijelo jeste, i sve ono što se time zapravo dešava je događanje na platnu Postojanja. Što je to što stvarno postoji?
Da li su naša čula uistinu jasna i spremna reflektirati stvarnost (istinu), nasuprot iluzijama?
To su goruća pitanja za svakog pojedinca. Ljudi naravno ne stižu do ovog nivoa preispitivanja svojih stanja, jer su zauzeti postajanjem, pa se onda razlika između onoga što stvarno jeste i što mislimo da bismo trebali ili htjeli biti, sve više povećava i udaljava nas od suštine.
Čitaj@2024 Copyright by Maida Ćurtović
Izradio Svejedobro