Napisati “svoju” priču, koja još traje i čini se uzima drugi oblik i pravac, nije ni malo jednostavno. “Moje” pisanje, zapravo nikada nije moje, već se uvijek nekako događa spontano i kad je spremno i na jednoj i na drugoj strani. Čin pisanja, je čudesno stanje potpunog povjerenja, da će napisana riječ, potpuno zaokružiti cjelinu izražavanja, dati suštinu izrečenog i ostaviti trag i tu i tamo u isto vrijeme.
Pisanje je, za mene, moćan čin komunikacije, gdje se vremenom, polako i temeljito iskristaliziralo stanje jedinstva. Kad govorim, uvijek govor dolazi s tog “mjesta”, iz tog stanja svijesti, ali što je vrlo zanimljivo i pisanje, također. Ako je spremno, pisanje se događa, ja o njemu nikada ne razmišljam, već samo dopuštam da se ono događa.
Pa evo ukratko, ja sam od onih koji su uvijek gledali iza kulisa, koji su zavirivali u televizore, čekajući da ono što se na ekranu događa, pokaze i dopusti potpuni uvid u projekcije, Ja sam uvijek tražila uzrok, daleko me je vise zanimalo što je to što pokreće cijeli proces funkcioniranja, radije nego samo funkcioniranje.
To sam, po prirodi svojeg življenja, vrlo rano počela shvaćati i frustracija zbog nemogućnosti nalaženja odgovora klasičnim, prisutnim načinima, otvorio se put spoznaje sam od sebe. Teško ga je isprva bilo prihvatiti, teško je bilo imati dva nivoa istovremeno otvorena, a niti jedan zapravo do kraja.
Nije meni bilo teško prikupljati podatke, učiti, stjecati znanja, no što sam vise “znala” to je moje življenje bilo zamršenije i kompliciranije. U svojim učenjima sam došla i do Doktora Prirodnog Zdravlja, specijalizirala Klasičnu Homeopatiju, postala članom Američkog Udruženja Naturopata…. Entuzijastično utrošila silno vrijeme, ali i novac na slijeđenje puta u spoznaju, što se zapravo uistinu događa s ljudima u zdravlju i bolesti…. No na žalost, moje diplome mi nisu to znanje donijele. Nakon nekoliko godina uspješne prakse, spoznaja je nježno zakucala u meni, pozivajući me, po tko zna koji put, na radikalnu promjenu cijele sheme funkcioniranja. Otpustila sam skoro sve pacijente/klijente i krenula u nepoznato.
Nisam ja znala kuda niti kako, na momente bi me strah obuzimao, no nije bilo nazad. I onda je polako krenulo…. misao Ja Jesam, je nježno, ali uporno obuzimala moj um, bilo je tu silnih otpora, reakcija, emocionalnih otvaranja, ljutnje, pa čak i bijesa, ali osjećaj Ja Jesam, se pretvarao u centar Univerzuma, iz kojeg su dolazile spoznaje, neočekivano i nikad po mojim željama i traženjima, već potpuno izvan svih znanih logika i protokola. Držati stabilnost, prihvaćati i dopuštati da se sve događa, je bio jedan od najtežih, ali ujedno i najmoćnijih učitelja. S početka sam pokušavala tražiti nekoga ili nešto, što će mi dati smjernice, uputiti, podržati, no ubrzo sam shvatila, da je Ja Jesam put, izvan svih učenja, izvan svih znanih puteva, da je to nešto što ne postoji u umu, već je to jedno sa suštinom koja stoji iza svega što jeste.
Taj put nazvan Ja Jesam, je jedinstveni put, kojim svatko od nas koraca, gdje se koraci ne broje kilometrima i miljama, već osjećanjima postojanja svega što jeste. Taj put ne može hodati niti oblikovati nitko, osim onoga koji njime koraca. On nema pravila ustrojenih življenjem, jer je unikatnost i jedinstvenost tog puta, moguće proći sobom, stvarajući cjelinu svega što jeste. Taj put daje uvid u “ono iza”, ono što pokreće cijeli sistem komunikacije, gdje je svaka informacija usklađena s istinom i znana, bez upiranja i nastojanja da je se dosegne. I istina Jest, da je Učitelj u nama, istina Jest, da sve što nam treba, mi to već Jesmo, te da sve životom donijeto upravo čini cijeli proces prolaženja, kroz ovaj nivo komunikacije, znan Život na zemlji, mogućim i savršenim.
I onda znaš da ti nisi priča koju ćeš ispričati, ostaviti za sobom, već da si ti i uzrok, ali i posljedica svega što jeste. Za to nikome ne trebaju dokazni postupci, sve je jasno i vidljivo bez ikakvih dodatnih tumačenja. Zato je meni teško pričati priču, ja radije uzmem za ruku, pokažem, bez puno rijeci i nastojanja da uvjerim ikoga u bilo što, jer kad znaš tko stoji iza svega što živiš, onda tu nema prevelike priče i mudrijašenja.
Sve Jeste, upravo onakvim kakvim Jeste, tako jedino može i biti i tu nikakvih dilema niti razmirica sa sobom ne može niti biti.
Maida Ćurtović