Centar Integracije Sa Sobom
Centar Integracije Sa Sobom
Arhiva tekstova
POZITIVNO vs. NEGATIVNO
Ustrojstvo umne strukture, ima u sebi polaritet, po prirodi stvari. I to je "vidljivo" prostim okom. Ne mora se čak niti zalaziti u dubine procjena. No očigledan problem nastaje kad se mi "upletemo" mišljenjem i krene analitika stanja polarnosti, koja donosi na površinu razne mentalne kombinacije, u kojima se izgubimo. Mišjenjem se stvara iluzorni svijet kojeg se konstantno poredi sa izmišljenim idealom poređenja i umjesto cjeline, mi se bakćemo fragmentima koji suštinski niti ne postoje. I kad kreneš u suštinu stvari, kad ti dojade igre i igrice umnih kombinacija, onda tek imaš priliku otvoriti komunikaciju sa sobom, koji stojiš iz svega, podjednako.
ČitajBOG
Nekako se u zadnje vrijeme stalno nameće stanje boga:) ljudi ga traže, dozivaju, čine ili ne čine stvari u ime boga i sve izgleda se da nam to božje stanje ne ide niti od ruke, a još manje od noge, jer smo sve dalje od onoga što Istina jeste. Znanje o bogu smo dobivali u paketu mjera življenja na zemlji, i svi sve čine kako bi mu bili bliže, kako bi zadobili božju milost, da im bude živjeti na zemlji lakše, ili barem podnošljivije, a bog se očigledno pravi mrtav i nezainteresiran za stanja ljudi na zemlji. I kojeg god zemaljskog boga pogledaš, svi su jednaki. Silna vjerovanja da će bog (bogovi) konačno napraviti reda na zemlji da svi dahnemo dušom, sve manje sudjeluju u ovome što se događa. Bog (bogovi) su mrtvi, pali na tjeme, što se tu događa......????????
ČitajLJUBAV
O ljubavi se čini da sve znamo, da smo je savladali i "naučili" kroz eone vremena, no kad tamo međutim :) Mi pojma nemamo što ljubav suštinski jeste. Umna stanja ljubavi nisu ljubav, jer je očigledno da su sva uman stanja samo refleksije a ne suština. I naravno da se mi izgubimo i zapetljamo u umnim, prolaznim stanjima ljubavi, jer nam te ljubavi zadaju više jada, nego radosti. I da se razumijemo, zaljubljivanje, dakle fizička stanja ljubavi i privlačnosti, nisu ljubav, jer su prolazna, nestabilna i na njih se suštinski nikada ne možemo istinski "osloniti. Na što se mi onda oslanjamo, kad je u pitanju ljubav?
ČitajIZVOR
Izvor, je naravno umni pojam, koji upućuje. I mada mi mislimo da znamo što izvor jest, umom je izvor nemoguće dosegnuti. Prevrtanje mišljenja koje smo odnekud čuli i usvojili kao "svoje" nije izvor. Izvor je vezan za Postojanje koje nije umni pojam, ali koji je kao takav podržan Postojanjem (Izvorom). Paradoks kojeg se ne može nikako objasniti, već se "pada" u teoretiziranje" što je starije "koka ili jaje"......to otvara pitanje kako onda znamo da Izvor postoji i na što se zapravo to suštinski odnosi?
ČitajLIJEČENJE nasuprot ISCJELJENJU
Liječiti je umni pojam, kojem je dato značenje i ono je kao takvo vezano za održavanje umnog stanja bolesti. Liječenjem se zapravo ne uklanja bolest, već upravo suprotno, bolest, kao stanje uma se održava i samim tim i širi. Privremeno se može steći dojam, da se "osjećamo" bolje, no za jedno izvjesno vrijeme, stanje bolesti se vrati i ponovo krenu borbe sa sobom na polju umnog stanja bolesti.
S druge strane, iscjeljenje nije umno stanje, njime se ništa ne liječi, niti se bilo što čini umom, već se cijeli proces koristi za spajanje, ujedinjenje, prihvaćanje stanja za koja se misli da su "izdvojena".
Čitaj"MOJE" Tijelo - što je to?
Prilično je vidljivo, da su "naše" identifikacije s tijelom, osnovna pokretačka snaga svega što činimo, ili ne činimo na zemlji. Zbog "svog" tijela se "radi, živi, uživa, ali i pati, nastoji, pokušava ga se čuvati, popravljati, uljepšati.... i tako redom". Svako zna kako to njemu ili njoj uistinu izgleda i čemu sluzi to "naše" tijelo. Po individualnim stanjima tijela se rangira i osjećajni ciklus, pa onda mi osjećamo tjelesne funkcije kako "svoje", pokušavamo ih shvatiti, tumačiti, da bismo ih mogli kontrolirati, za koje mislimo da su stvarne i da se "nama" događaju. No kad se zađe u suštinu tijela, dobiva se potpuno drugačija slika i ispliva na površinu Istina koju je vrlo teško, ako ne i skoro pa nemoguće prihvatiti.
Čitaj"MOJ" um, "MOJA" misao, "MOJE" mišljenje
Svemu što jeste, mi smo dali značenje i kroz tu prizmu i doživljavamo "svoju" stvarnost. No kad se dođe do zida slijeđenjem tih značenja, otvara se suština, istina koja je vrlo često neprihvatljiva i tegobna. U žurbi onoga što nazivamo življenjem, trčanjem od jednog do drugog stanja postizanja ciljeva u svrhu postajanja "sretnim" ili "moćnim", "bogatim"..... mi smo potpuno izgubili kontakt sa sobom, sa životom, s onim sto sve te pokušaje postajanja drži, ili pušta. Što je um, misao, mišljenje?
Kad stavimo pred sebe sve te izjave, nađemo se u labirintu neobjašnjivih stanja, koja onda ponovno tumačimo i proglašavamo ovakvima ili onakvima. Zbog tih "svojih" tumačenja, mi postajemo ovisnici svojatanja nečega što nema ama baš ništa zajedničko s nama.
Čitaj"MOJ" Svijet
Komunikacija sa "svojim" svijetom, je osnovica razmjene sa sobom. Kad se počne promatrati "svoj" svijet, vrlo brzo se dođe do neobičnih stanja, koja se ne mogu objasniti, ali su ta stanja prisutna, ona se događaju i mi ih doživljavamo, mi ih svakodnevno "prolazimo" sobom. Stavljam "moj" pod navodnike, je više nego očigledno da ono sto mi doživljavamo "svojim" zapravo to nikada niti je bilo, niti će moći biti.
ČitajPOSTOJANJE
Pišem Postojanje Velikim Slovima, kako bih ga izdvojila iz klasičnog načina komunikacije s onim što jeste. Jer Postojanje je "vezano" za mentalni sklop, gdje se postoji zahvaljujući nečemu ili nekome. Dakle, klasična, mentalna podvojenost tumačenjem. No Postojanje se ne može tumačiti, jer nema tog sredstva ili načina kojim je to na zemlji moguće.
ČitajVODA - moćno komunikacijsko sredstvo iscjeljenja
Ovo što slijedi ovim tekstom, je produkt godina i godina promatranja, zato je bitno za sve one koji imaju osjećaj da ih ovaj segment komunikacije "zanima", ne uzimaju ništa zdravo za gotovo, i da ne dopuštaju "svom" umu da to obrađuje kao i sve ostale informacije. Ono sto um (kolektivno) misli da zna o vodi je puko izmišljanje i razvijanje mišljenja, a ne istina.
Čitaj@2024 Copyright by Maida Ćurtović
Izradio Svejedobro